Jučerašnja Cvjetnica bila je drugačija od svih ranijih koje pamtimo s veseljem iz nekih drugih normalnih vremena.
Nažalost, ovo je vrijeme koronavirusa, virusa koji je naše živote iz temelja promijenio zatvorivši nas u našim domovima, uskraćujući nam socijalne kontakte svih vrsta.
Zbog koronavirusa ova je Cvjetnica protekla bez svečane svete mise, bez mirišljavih jagnuša, a slične priče nas očekuju i sljedećeg vikenda kada dolazi vrijeme Uskrsa, blagoslova te vuzmenih kriesa.

No, što se može. Na nama je da i dalje budemo odgovorni i slušamo odredbe i savjete Stožera Civilne zaštite, sve u cilju zaštite vlastitog zdravlja kao i zdravlja naših sugrađana, kako bismo se što prije vratili u uobičajenu životnu kolotečinu.
Umjesto slika s mise ovoga puta samo pogled na danas praznu crkvu i kapelice, te podsjetnik na jednu prigodnu pjesmu bistranske autorice Štefice Flegar.

Jagnuš

Dišouči vajnkušek,
okuol vrata jagnuš.
Mali krasulček,
a nie kraluš.
Te male droftine
naše tradicije,
več su skorem toukle
one zajdne vure.
Potepuhi su rekli:
„To nemre biti,
jagnušek muoramo
od zabice skriti.“
Na Cvietnicu je opet
dece okuol vrata,
mame vu nadra,
a vu žepu nosi ga tata.
Kak svedok vremena
opet živi, bistrajnski jagnuš
nazaj diši.

(iz zbirke Vu srcu i v oku, 2012. godine)