Spomenici kulture

Dvorac obitelji Oršić u Gornjoj Bistri najpoznatiji je i najveći objekt spomeničke kulture na području Općine Bistra.

Dvorac je izgrađen 1773. godine u baroknom stilu u obliku slova “U”. Prvi vlasnik i investitor bio je grof Krsto Oršić II. Glavno je pročelje dvorca okrenuto prema Zagorju. Dvorana na katu dvorca predstavlja jedan od najbolje sačuvanih baroknih prostora profane arhitekture u Hrvatskoj. Na južnom kraju zapadnog krila nalazi se dvorska kapela sa sačuvanim rokoko inventarom: glavnim i dva bočna oltara, emporij i orgulje.

Poslije francuske revolucije kupio ga je francuski emigrant Carion i uredio ga tako da je bio najljepši dvorac u Hrvatskom zagorju. O nekadašnjem sjaju i danas svjedoče ostaci štukatura u vestibulu, duge arkade s velikim stupovima i zaobljenim linijama, parketi i stropovi u sobama i ostaci velikog parka oko dvorca. Park je izveden djelomično u baroknom stilu, a vanjski su dijelovi u slobodnom stilu. Danas je star oko 150 godina.

U njemu se ističu skupine starih grabova, smreka, breza i hrastova, srebrne smreke, pitomi kesteni, tise, lipe, johe, jablani i žalosne vrbe. Dvorac je kategoriziran u nultu kategoriju spomeničke baštine.

Nacrt perivoja rijedak je originalan dokument. Oblikovanje perivoja ima obilježja pejzažne koncepcije s baroknim elementima koji se ističu centralno postavljenom prilaznom alejom. Aleja grabova smatra se najduljom u Hrvatskoj, iznosi 520 m, a prolazi kroz perivoj te vodi do dvorca. Prema nacrtu iz XVIII. stoljeća posrijedi su brojne radikalne transformacije koje još nisu poznate. Vrijeme nastanka perivoja nije točno utvrđeno, ali se smatra da je osnovan potkraj XIX. stoljeća.

Perivoj dvorca zaštićen je kao hortikulturni spomenik, a godine 1961. Regionalni zavod zaštitio je okolicu dvorca.

Zgrada stare škole smještena je u podnožju brežuljka sa Župnom crkvom Sv. Nikole. Odabir mjesta izgradnje i izgled školske zgrade određeni su državnim programom opismenjavanja puka iz sredine 19. stoljeća. S obzirom na konfiguraciju terena na obroncima Medvednice u Poljanici Bistranskoj izabrano je mjesto koje je u okviru naselja i u odnosu na župnu crkvu bilo najprihvatljivije i omogućavalo izvođenje nastave prema tadašnjem planu i standardima obrazovanja.

Pema podacima iz Hrvatskog školskog muzeja (Dokumentacija o školama, anketni list iz 1939/40) zgrada je izgrađena 1878. godine. Imala je dvije učionice, jedan dvosobni i dva jednosobna stana za učitelje. Zajedno s okolnim objektima te očuvanim krajolikom, zgrada škole ima značajnu ulogu u oblikovanju vrijedne mikrourbarne i ambijentalne cjeline, a rješenjem Ministarstva kulture zaštićena je kao kulturno dobro.

Crkva Sv. Nikole u Poljanici Bistranskoj sagrađena je 1631. godine i primjer je jedne od najranijih baroknih crkava u Hrvatskoj. Iako relativno često obnavljana, crkva je zadržala osnovni ranobarokni izgled, te zajedno sa sačuvanim inventarom s kraja 17. i 19. st. ( glavni oltar sv. Nikole, neogotika, bočni B. D. Marije iz 17 st. i sv. Antuna iz 17.st, kamena krstionica ) predstavlja vrlo vrijedan spomenik tog vremena i kulturni objekt nulte kategorije.