Druge listopadske nedjelje bistranski planinari ponovno su krenuli put Velebita, kako bi još jednom uživali u prirodnim ljepotama Sjevernog Velebita.
Između planinarskih kuća Mrkvište i Alan nalazi se niz manje razvikanih vrhova koji nisu u Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO), ali to ne znači da nisu i atraktivni. Krenuli smo s prijevoja Veliki Alan (1414 m) odakle se put penje na Veliki Golić (1570 m), a s njega preko vrhova Goljak (1605 m), Mali Golić (1577 m) i Šegotski Tadijevac (1494 m) te sve do planinarske kuće Mrkvište. Najteži dio ture je uspon na Veliki Golić, no to nije trajalo dugo, a pogled koji se otvara nakon izlaska iz šume odmah sav napor baca u drugi plan. Kako im ime i kaže, vrhovi Veliki i Mali Golić, kao i Goljak su travnati vrhovi s kojih se pruža pogled na sve strane i to nam je bila prilika za uživanje i prisjećanje na kojim od vidljivih vrhova smo do sada bili, a koje moramo staviti u plan za neki od nadolazećih izleta.
Kao i uvijek, zaključili smo da je Velebit poseban u svakom svom dijelu, a idealno vrijeme dodatno je doprinijelo cjelokupnom doživljaju i jedino nam je bilo žao što je tako kratko trajalo. No to je samo razlog da se prvom prilikom vratimo.
(materijali: Tomislav Novosel)
