Zadnje travanjske subote bistranski planinari uživali su u lijepom danu, a još više u ljepotama mora i Staze Degenije, u blizini Novog Vinodolskog.
Staza je dobila ime po Degeniji za koju se do tada vjerovalo da uspjeva samo u visinama Velebita. Velebitska Degenija endemska je biljka, strogo zaštićena vrsta , simbol Velebita i Hrvatske, a bila je na kovanici od 50 lipa. Ova niska trajnica dugog korijenja, kojim prodire u pukotine u stijeni, teško se zamjećuje van perioda cvatnje, odnosno u razdoblju travanj – svibanj. Izlet smo planirali u pravo vrijeme i nadali se da ćemo imati priliku uživati u rascvjetanim kamenim padinama.
Turu smo započeli u autokampu Kozica, odakle smo se odšetali do mjesta Sibinj na Jadranskoj magistrali. Tamo je krenuo naš uspon kroz kanjon zvan Vodna draga do kamenih litica i preko njih do mjesta Šušanj. Dalje nas je put dijelom vodio cestom, a spustili smo se stjenovitom, zapadnom stranom Tomiške drage natrag do kampa Kozica, gdje smo se dobro odmorili i okrjepili prije povratka.
Staza Degenije jedna je od šetnica koje su osmislili u Turističkoj zajednici Novog Vinodolskog i označena je tako da nema strmijih i teških uspona, kako bi ju mogli svladati i manje spremni izletnici. Međutim, prolazi kroz krški teren, a dio iznad Tomiške drage je ogoljen, kamenit i ne baš lagan za kretanje, tako da su dobre planinarske cipele obavezna oprema, a ni oprez nije naodmet da ne bi došlo do ozljeda i dodatnih komplikacija.
Srećom, naša ekipa bila je dobro pripremljena pa smo cijelu turu svladali bez problema, uz malo napora, puno sunca, prekrasne poglede na sjevernojadranske otoke pa čak i jedan primjerak Velebitske degenije!
