Sredinom lipnja bistranski planinari još jednom su krenuli put Srednjeg Velebita, kojom prigodom su se popeli na Šatorinu (1622 m).
Šatorina, zajedno sa Zečjakom, nosi titulu najvišeg vrha Srednjeg Velebita. Sastoji se od dvije travnate glavice koje dominiraju nad dolinom Štirovače, poznatoj po crnogoričnim šumama. I mi smo na naš uspon krenuli iz tog smjera.
Da bismo uopće krenuli na turu morali smo se popeti autima na Velebit, što je potrajalo pa, iako smo iz Bistre krenuli relativno rano, uspon smo započeli tek oko 11 sati. Srećom, put većim dijelom vodi kroz šumu, djelomično po makadamskoj cesti, a pred kraj prolazi kroz klekovinu i izlazi na stjenovitu livadu. Cijelo se vrijeme uspinje, no relativno blago, što je u kombinaciji sa sjenovitom šumom i laganim povjetarcem bila idealna kombinacija za ljetni uspon. Tako smo i mi bez većih problema nakon nešto manje od 3 sata stigli na naš cilj. Tada je uslijedilo odmaranje i okrjepa uz nezaboravan pogled s istaknutog travnatog vrha, što je i potrajalo neko vrijeme.
Spustili smo se na drugu stranu, a taj put znatno je strmiji pa je trebala dodatna doza opreza pri spuštanju, a svi su bili zadovoljni što ga nismo odabrali za uspon. Velebitska voda iz Težakovačkog vrela pokraj kojeg smo prošli bila je odlična, ali je curila dosta sporo pa je bilo dobro što smo imali dovoljno tekućine u autima koji su nas čekali na kraju puta.
Iako se to već podrazumijeva, opet ćemo ponoviti – Velebit nas je, kao i uvijek, oduševio svojom ljepotom i raznovrsnošću i do daljnjega ostaje jedna od neizostavnih, ako ne i najdražih, planinarskih destinacija kod nas.
(materijali: Tomislav Novosel)
