Naše planinare, zaljubljenike i ovisnike o prirodnim ljepotama Hrvatske, put svake godine u više navrata vodi do Velebita, za mnoge najljepše hrvatske planinarske destinacije.
Tako je bilo i na novom trodnevnom pohodu na Velebit, odrađenom od 21. do 23. svibnja, kojom prigodom su uživali u obilasku poznate Premužićeve staze.
Trodnevni planinarski izlet Premužićevom stazom ponovno je potvrdio zašto se ova dionica smatra jednim od najljepših i najposebnijih planinarskih doživljaja u Hrvatskoj.
Premužićeva staza rezultat je želje da se vjerojatno najljepši dijelovi Velebita učine dostupnim ne samo planinarima, nego i svima koji bi željeli vidjeti i doživjeti našu najveću planinu. Idejni začetnici bili su dr. Ivan Krajač (u to vrijeme predsjednik Hrvatskog planinarskog društva i ministar trgovine i industrije) i inženjer šumarstva Ante Premužić, koji je stazu projektirao i nadzirao gradnju. Oba su bila strastveni planinari i zaljubljenici u Velebit. Gradnja uzdužne planinarske staze započela je 1930. godine, a dovršena je u ljeto 1933. godine. Građena je da bude širine samo 1,2 m kako bi od samog početka bila nepristupačna vozilima. Izgrađene su serpentine, podzidi i mostovi izvedeni u suhozidu, ponegdje je usječena u stijenu ili izvedena preko malih vijadukata kako bi se izbjegla zavojitost i gubitak visine, a radi lakšeg prolaza staza je dijelom popločena lokalnim kamenom te su na nekim dijelovima izvedene stepenice. Ona ne izbjegava težak teren, nego ga svladava, a zamišljena je da bez posebno teških uspona sve posjetitelje na vrlo jednostavan način vodi u surove i najkrševitije no i romantične dijelove sjevernog Velebita – Hajdučke i Rožanske kukove (strogi prirodni rezervat). Proteže se tako hrptom planine od Zavižana do Baških Oštarija u srednjem Velebitu i izvorno je dužine 57 km, no danas se najviše koristi njenih 42 km od Zavižana do Baških Oštarija.
Zbog svoje kvalitete gradnje i uklopljenosti u okoliš, Premužićeva staza se smatra remek-djelom graditeljstva te je 2009. godine uvrštena na popis kulturnih dobara Republike Hrvatske. (izvor: HPS, PP Velebit)
I mi smo prvi dan krenuli od Zavižana prema planinarskom domu Alan. Taj dio prošli smo u ugodnom ritmu i vedrom raspoloženju, uživajući u krajoliku Sjevernog Velebita. Iako smo krenuli nešto kasnije na turu, zahvaljujući dugim proljetnim danima imali smo dovoljno vremena za uživati u pogledima, zasluženim pauzama i posjetima vrhovima koji su nam bili usput. Po dolasku u dom Alan uslijedilo je druženje i zasluženi odmor, a domaćini su nas dočekali s toplinom koju smo rado uzvratili dobrim raspoloženjem.
Drugoga dana, uz buru koja nas je pratila već od ranog jutra, nastavili smo put prema planinarskom skloništu Skorpovac. Tijekom cjelodnevnog hoda izmjenjivali smo slojeve odjeće i prilagođavali se kombinaciji vjetra i sunca, što je dodatno naglasilo zahtjevnost, ali i ljepotu ove dionice. U poslijepodnevnim satima stigli smo do skloništa, gdje smo ostatak dana proveli u odmoru i druženju s drugim planinarima koji su također odabrali Skorpovac za noćenje.
Trećega dana svladana je i dionica do Baških Oštarija. Posebno atraktivan je zadnji dio kad se otvori pogled na Dabarske kukove, kao i završni silazak u Baške Oštarije uz pogled na veličanstvene vrhove i kukove Srednjeg Velebita.
O tri dana provedenih na Premužićevoj stazi moglo bi se napisati mnogo više, no ovoga puta zaustavit ćemo se na nekoliko riječi i fotografija koje najbolje prenose doživljaj.
(materijali: S. Lučić i T. Novosel)
