Nemirni duh i „glad“ bistranskih planinara za prirodnim ljepotama nisu mirovali niti u studenom, koji su otvorili novim planinarskim pohodom s kojeg su se još jednom vratili puni dojmova.
Druge nedjelje u studenom bili smo na Ćićariji. Svi vrhovi Ćićarije trenutno uvršteni u Hrvatske planinarske obilaznice viši su od 1000 m. Jedan od njih je i Orljak, visine 1106 m, na koji smo se popeli ove nedjelje.
Iz Bistre smo se dovezli do Račje Vasi, malog mjesta na obroncima Ćićarije, odakle smo krenuli na turu. Najprije smo se popeli do pećine sv. Jelena ispod istoimenog vrha, taman velike da pruži privremeni zaklon za petnaestak ljudi u slučaju potrebe. Vratili smo se na glavni put prema Orljaku i neko vrijeme slijedili makadamsku cestu. Nakon skretanja s makadamske ceste put se kroz šumu strmo uspinje na vrh. S travnatog vrha pruža se pogled na sve strane pa smo odmah našli zavjetrinu i prepustili se uživanju. Koliko nam je bilo lijepo govori i to da smo se na vrhu zadržali dulje od jednog sata. Spuštanje je bilo na drugu stranu, u potpuno drugačijem ambijentu. Crnogorična šuma, bez sječe i čišćenja, koja bi po mraku izgledala i pomalo jezivo. Spustili smo se na Veprinačku cestu, makadamsku cestu koja povezuje Račju Vas i Veprinac i njome se vratili do početne točke.
Ćićarija nas je dočekala u svoj svojoj ljepoti i napunila nam baterije za predstojeći tjedan.
(materijali: Tomislav Novosel)
