Nemirni duh bistranskih planinara prve nedjelje u ožujku odveo ih je put Jadrana, ovoga puta na otok Krk.
Kao i uvijek u prirodi su, unatoč povremenoj kiši, proveli još jedan lijep i pamćenja vrijedan dan, a zašto uopće planinare zorno je opisala jedna od bistranskih planinarki, čiji citat krasi kraj ovog izvješća.
Naš glavni cilj ove nedjelje bio je vrh Obzova (569 m), najviši vrh na otoku Krku, kojeg su neki od nas po prvi puta pohodili, dok su ga neki rado posjetili ponovno.
Pješačiti smo krenuli s Treskavca, prijevoja na cesti Krk-Baška, a sam uspon nije bio pretjerano zahtjevan, niti predugačak. Staza prolazi travnatim proplancima, pored nekoliko lokava, Lokve kaljužine, Vele lokve i drugih, koje još i danas služe za napajanje stoke, nakon kojih se uspon nastavljao kamenitim predjelom do samog vrha. Dodatnu ljepotu ovom surovom, kamenom krajoliku daju i brojni suhozidi, karakteristični za priobalno područje Lijepe naše. Ugođaj je kvarila povremena kišica koja nas je pratila za vrijeme uspona. Na vrhu je bilo vjetrovito i oblačno tako da smo ovaj puta bili uskraćeni za lijepe vidike koji se s njega pružaju.
Za spuštanje smo odabrali put prema Puntu. Vrijeme se počelo smirivati pa je silazak bio pravo uživanje u pogledu na suncem okupani Punat, otočić Košljun i grad Krk s druge strane Puntarske drage.
Za kraj citiramo jednu našu članicu, koja je u razgovoru komentirala što mi uopće radimo na planinama i zašto idemo tamo:
„… i kad znamo da vrijeme neće biti idealno ljubav prema brdima je jača. I ljubav se uvijek nagradi lijepim pogledima i trenucima provedenim u najboljem društvu …“
(materijali: Tomislav Novosel)
