Krajem siječnja obišli smo Donačku goru u Sloveniji. Donačka gora jedan je od rubnih dijelova Karavanki, leži na istoku Slovenije, blizu granice s Hrvatskom. Karakteristična je po svoja tri vrha, koji se ne vide sa svih strana, zbog čega ju zovu i Štajerski Triglav, kao i po oštrom, vršnom, grebenu pružanja istok-zapad. Najviši od tri vrha je srednji (884 m) gdje je postavljen veliki kameni križ, a s „klupe ljubavi” se otvara pogled na sve strane: do Alpa, Pohorja, susjednog Boča, na Haloze, Dravsko i Ptujsko polje, kao i na Hrvatsko zagorje.
Našu turu počeli smo u mjestu Sv. Jurij, relativno naglo se penjući do puta koji obilazi Donačku goru. Tu smo krenuli prema sjeveroistoku dok nismo došli na najistočniji dio puta, a od tamo strmo uzbrdo prema istočnom vrhu. Jedan kraći dio pod samim vrhom osiguran je sajlom i to je bio najteži dio. Nakon kraćeg obilaska vrha nastavili smo grebenskim dijelom puta prema najvišem vrhu, gdje smo obavili obavezno fotografiranje i priuštili si kraći odmor. S vrha smo se spustili u Rudijev dom, gdje smo se dobro odmorili i okrjepili prije povratka.
U ovom dijelu Slovenije slično je kao u našem Zagorju – usponi na vrhove su strmi, no srećom ne predugački pa smo se pošteno uznojili. Oblačno vrijeme i ne baš dobra vidljivost ipak nam nisu uspjeli pokvariti ukupan dojam, jedino smo zaključili kako izlet trebamo ponoviti u boljim uvjetima, koji će nam omogućiti ljepši pogled po kojem je ova gora i poznata.
