Dobre vremenske prilike, kakvima za sada svjedočimo u listopadu, bistranske su planinare ovoga puta odvele put Velike Kapele, s koje su se, baš kao i sa svih planinarenja, vratili zadovoljni i „punih baterija“.
Druge nedjelje u listopadu krenuli smo na Ričičko bilo, krajnji jugozapadni dio masiva Velike Kapele. Ričičko bilo nalazi se iznad Novog Vinodolskog, a sa svojih 1286 m najvišim je vrhom krajnjeg jugozapadnog dijela masiva Velike Kapele. Nije baš previše razvikano ni u planinarskim krugovima, što je zapravo šteta, jer se za relativno malo napora dobiju lijepi doživljaji i iskustva.
Krenuli smo od ceste N. Vinodolski – Jasenak (predjel Prosjaka) i nakon nešto manje od dva sata došli na vrh. Praktično cijelo vrijeme put vodi kroz šumu tako da nam se pogled otvorio tek kad smo se popeli na vrh. Ali, bio je to pogled vrijedan puno većeg truda nego je potrebno za uspon na Ričičko bilo! Iako je sam vrh kamenit i okršen, svatko od nas uspio je naći svoje „mjesto pod suncem“ i doživjeti onaj poseban osjećaj kad dođeš na vrh, izvadiš „delicije“ iz ruksaka i uživaš u neprocjenjivim planinarskim trenutcima.
Vratili smo se istim putom, krenuli prema N. Vinodolskom i usput odšetali do vidikovca Gradina s kojeg se pruža pogled na Ledeničko polje, Novi Vinodolski, Klenovicu, Velebit i Kvarnersko otočje. Na kraju, ovogodišnji vremenski uvjeti i „bablje ljeto“ omogućili su šetnju i okrjepu uz more pa čak i kupanje u Novom Vinodolskom prije povratka doma.
Bio je to jedan iznenađujuće lijep, ne pretjerano zahtjevan izlet, za „punjenje baterija“ do sljedećeg planinarskog vikenda.
(materijali – Tomislav Novosel)
