Prvu polovicu kolovoza bistranski planinari zaključili su posjetom Papuku, gdje su ljepote našeg prvog geoparka, ujedno i područja zaštićenog u kategoriji parka prirode, „platili“ uživanjem tijekom šest sati planinarenja.
Iako nije tako daleko, vožnja do Papuka traje dugo pa nam ograničava mogućnosti jednodnevnih izleta. Krenuli smo oko 6 sati ujutro i do parkirališta kod Bolničkog mosta u blizini Jankovca stigli nakon četiri sata vožnje. Nakon kratke pripreme krenuli smo na turu. Preko partizanske bolnice i groblja Kovačica uspeli smo se na greben i spojili na SPP kojim smo došli na Ivačku glavu (913 m), drugi najviši vrh Papuka. Nakon odmora i fotografiranja na vrhu krenuli smo prema Spomeniku poginulim braniteljima na cesti Velika – Slatinski Drenovac. Odande smo nastavili prema Nevoljašu i planinarskoj kući Jezerce, gdje smo imali dulju pauzu za okrjepu. Put nas je dalje vodio preko skijališta do Jezerca, a potom preko Mrcine do Jankovca. Odmah smo se priključili na poučnu stazu te obišli grob grofa Jankovića, park šumu i drevne bukve te na kraju slap Skakavac. Poprilično umorni stigli smo do planinarskog doma, gdje smo si priuštili zasluženi odmor.
Na povratku smo se spustili prema Slatinskom Drenovcu i u blizini Voćina obišli geološki spomenik Rupnicu, gdje se nalaze stijene koje ukazuju na vulkansku aktivnost u davnoj prošlosti ovih krajeva.
Papuk je naš prvi geopark, ali i park prirode, što zaslužuje svojom prirodnom ljepotom i raznolikošću. Današnja tura nije bila pretjerano zahtjevna, ali sparina u jarcima i udolinama koje smo prolazili doprinijela je da itekako osjetimo umor nakon skoro 6 sati hodanja. No takav umor svima nam je drag i zato idemo u planine i jedva čekamo sljedeći izlet.
(materijali – Tomislav Novosel)
