Druge lipanjske nedjelje bistranski planinari krenuli su ponovno put Slovenije, ovoga puta na Karavanke.
U slovenskim Karavankama na visini od 1835 m nalazi se vrh Golica. Od nekoliko mogućih, mi smo za uspon odabrali put koji od kraja asfaltne ceste u mjestu Planina pod Golico vodi na sedlo Suha, odakle se po grebenu i preko još dva manja vrha dolazi na Golicu.
Put kreće po makadamskoj cesti da bi nastavio kroz šumu, a zatim izlazi na travnati greben, po kojem dobiva i ime, a kojim se ide sve do vrha Golica. Obzirom da je potrebno svladati više od 800 m uspona, ne može ga se nazvati laganim, ali nije niti pretjerano zahtjevan, jer se izmjenjuju blaži i strmiji dijelovi. Po izlasku na sam greben pogled, koji se pruža s jedne strane na Sloveniju a s druge na Austriju, potiskuje napor u drugi plan. Oblaci koji su stalno nailazili nisu nam dozvolili da u punoj mjeri uživamo u pogledu, ali to nas nije omelo pa smo nakon nešto više od tri sata došli na vrh.
„Mirisalo“ je na kišu i nakon kraćeg zadržavanja i fotografiranja na vrhu krenuli smo prema Koči na Golici, planinarskom domu smještenom na grebenu s prekrasnim pogledom na ovaj dio Slovenije i Alpa. Nakon odmora spustili smo se do početne točke, odnosno naših automobila.
Oblačno vrijeme ovoga nam je puta uskratilo potpuni doživljaj Golice i ovog dijela Alpa, no to nam je samo dodatan razlog da mu se prvom prilikom vratimo.
(materijali: Tomislav Novosel)
