Bistranski planinari druge subote u svibnju pohodili su Gorski Kotar, u čijim su ljepotama još jednom uživali bez obzira na djelomično nepovoljne vremenske prilike.
Izlet na Gorski Kotar, na Risnjak, uz malo truda oko organizacije, isplanirali smo u dvije ture – jednu dulju i težu te drugu kraću i lakšu.
Svi zajedno došli smo u Crni Lug na glavni ulaz u Nacionalni park Risnjak, gdje smo kupili ulaznice, podijelili se u grupe i polako se pripremili za izlet, uživajući u prekrasnom, sunčanom jutru.
Dio ekipe krenuo je na dulju turu, a ostatak je polako dovršio ispijanje jutarnje kave, a zatim vozilima krenuo prema Vilju odakle su krenuli na kraću turu. Plan je bio da se svi nađemo kod Schlosserovog planinarskog doma, ispod samog vrha Risnjaka.
Tako je i bilo i u razmaku od petnaestak minuta svi smo se okupili kod doma.
I to je bilo sve što se tiče ispunjenja našeg plana izleta. Ovaj put jedan od najljepših masiva Gorskog Kotara pokazao nam je i svoju ne baš bezazlenu stranu. Baš kad smo se približavali domu, navukli su se oblaci iz kojih je počela lagano sipiti kišica. Ubrzo kišica je prešla u pravi pljusak, što je potrajalo petnaestak minuta.
Dok su naši vodiči raspravljali i odlučivali je li previše rizično u takvim okolnostima voditi veću grupu ljudi na sam vrh, s vrha su se oprezno spuštali planinari koje je tamo zatekao pljusak. Na padini iznad samog doma, jedan planinar iz grupice slovenskih planinara se okliznuo, pao i ozbiljno ozlijedio. Srećom, u slovenskoj ekipi bila je medicinska sestra, a naši vodiči imali su sve potrebno za pružanje prve pomoći pa je ozljeda brzo sanirana. Tada smo odlučili da se svi zajedno najlakšim i najbržim putom spustimo do naših vozila, odakle smo otišli do najbliže hitne u Delnicama, gdje su unesrećenog primili i obradili.
Prije povratka sjeli smo na terasu obnovljenog hotela Risnjak i uz kavu i kolače raspravljali o izletu, ponovno uživajući u prekrasnom sunčanom popodnevu u Gorskom Kotaru.
